Graditi usred prirode uvijek je situacija s određenim potencijalnim konfliktom. Rješavanje sučeljavanja između artefakta i prirode često će odrediti polazište projekta. Našavši se u situaciji da usred guste borove šume na rubu Ljubljane izgradi hotel, Boris Podrecca reagirao je na znakovit i, za njegov rad, karakterističan način. U obratu mjerila arhitektova je ruka simbolično položena u model šume pri čemu se prsti pružaju između stabala. Od pet prstiju tri su izgrađena u prvoj fazi projekta.
Pritom je trebalo ući u dijalog s prirodom, kategorizirati drveće, odrediti koje će biti odstranjeno, a prema kojem će se projekt usmjeriti. Ovo je polazište odredilo morfologiju projekta, ali ukazuje i na konstantu u arhitektovu opusu – na transformacije tjelesnosti.
(...)

Constructions in natural settings always have a potential for conflict. How the conflict between artefact and nature is resolved often determines the starting point of the project. When he had to build a hotel in the midst of a thick pine wood on the edge of Ljubljana, Boris Podrecca reacted in an interesting way that is characteristic of his work in general. The architect’s hand, in a reversed scale, is symbolically placed in the model of the woods, with fingers stretched between the trees. Out of the five fingers, three were built in the first phase of the project.
It was necessary to start a dialog with nature, to categorize trees, to choose those to be felled and those to direct the project. This starting point determined the morphology of the project and followed a constant in the architect’s oeuvre – the transformation of corporeality.
(...)