|
Poznati arhitektonski
kritičar J. M. Richards je godine 1957. u jednom predavanju na
BBC-ju opisao Finsku kao “najbolje obaju svjetova”1. Govorio je
o tome da se finski arhitekti imaju sposobnost služiti prefabrikacijom,
a pritom ipak očuvati individualnost arhitektonskog izraza, da
se arhitektonskih pitanja laćaju znanstveno, ali ih rješavaju
na human način, da je njihovo djelo vezano za lokalni kontekst,
ali pritom nikada nije provincijalno.
Richards je zapravo parafrazirao slavnog promotora modernizma
Sigfrieda Giediona, koji je nekoliko godina prije sličnim riječima
opisao najpoznatijeg među
finskim arhitektima – Alvara Aalta. U drugom izdanju svoje utjecajne
knjige Space, Time and Architecture predstavio je Aalta kao velikog
sintetičara koji je sposoban združiti naoko suprotne principe:
standardizaciju s humanim pristupom, znanstveni um s umjetničkom
maštom te posljednja dostignuća tehnologije s lokalnim elementima
regije.
(...)
|
|
The
renowned architectural critic J. M. Richards described Finland
in a BBC lecture of 1957 as “the best of both worlds”1. He said
that Finnish architects knew how to use prefabrication yet developed
their individuality as artists; that they confronted architectural
issues scientifically yet resolved them humanely; that their work
was closely connected with the local context yet was never provincial.
Richards was actually paraphrasing Sigfried Giedion, the famous
proponent of modernism, who had some years earlier used similar
words to describe the most famous of Finnish architects, Alvar
Aalto. In the second edition of his highly influential book Space,
Time and Architecture he introduced Aalto as a great synthesist
who was able to reconcile seemingly opposed principles: standardization
with humane approach, scientific reasoning with artistic imagination,
and the latest mechanical processes with the local elements of
a region.
(...)
|
|