Izgleda da su danas graditelji škola i vrtića zadnji predstavnici utopija, nasljednici majstora moderne, koji su čvrsto vjerovali da arhitektura može promijeniti svijet. U doba konzumerizma i hedonizma odgovorni graditelj neće udovoljavati prohtjevima i zahtjevima, već će ciljeve prije postulirati u smislu zajedništva i humanosti. Hrvatska moderna ostavila je bogato nasljeđe upravo na području školskih ustanova čija se kvaliteta u poslijeratnom periodu u najmanju ruku potvrdila – podsjetimo se samo na školske objekte Rašice, Šegvića, Nikšića, te kasnije Tajdera.
(...)

It seems that school and kindergarten architects are the last remaining Utopians, successors of the modernist masters who firmly believed that architecture can change the world. In times of consumerism and hedonism, a responsible architect will not comply with demands and requests, but will above all postulate the goals in the sense of togetherness and humanism. Croatian modernism has left a rich heritage in the field of educational facilities. Their quality in the post-Second World War period was recognized, just to mention the schools designed by Rašica, Šegvić, Nikšić, and later Tajder.
(...)