Moja je kuća ljeti sjena podignuta između četiri zida. Sjena, koja je kao tama, transparentna od sveg svjetla što se tamo bori.
Moja je kuća ljeti tišina, mjesto gdje se smjestio spokoj, blaženstvo mira u koje se čovjek vraća.
Moja je kuća ljeti splav na koju moji brodolomni prijatelji dolaze pronaći riječ utjehe, spasiti kakvo izgubljeno vrijeme. Poezija ništavnosti, možda najljepša stvar u životu, rađa se tamo.
(...)