oris
Deyan Sudjic u jednom tekstu opisuje vašu arhitekturu kao integriranu u prostor ali kozmopolitsku. Postoje i druga mišljenja koja naglašavaju utjecaj sjevernoafričke vernakularne arhitekture kao što su marokanska ulica, berberska kuća i tako dalje. Kako vidite svoj položaj unutar tih interpretacija?

adjaye
Interpretacije su samo to, interpretacije. Ja stvaram djelo i njegovim se posredstvom stvara značenje oko djela. Ne započinjem djelo od ideje da je ono interpretacija nečega. To me ne zanima. Radim tako da pokušavam razumjeti kako stvoriti sintezu ili rješenje određenog arhitektonskog problema, a potom se stvara značenje oko toga. U tom je diskursu na mene utjecao čitav niz stvari, no moj primarni poticaj je pojam preklapanja koji je za mene neka vrsta bliskosti. Bliskost je moć, to je stvar koja pokreće način na koji želimo izvesti djelo. Na neki se način ti modeli jasnije vide u kontekstu, jer se većina vernakularnih konteksta tiče usko povezanih zajednica, tako da je na neki način jednostavnije izvršiti relacijske usporedbe s tim stvarima. Ali ne radi se o specifičnoj interpretaciji vernakularnog u gradu. Radi se o ideji bliskosti.

oris
Ta ideja blizine ili bliskosti djelomično proizlazi iz činjenice da je većina vaših zgrada podignuta u Londonu i New Yorku, gustim urbanim područjima sa snažnom prisutnošću postojećeg izgrađenog krajobraza. Uvijek radite s idejom kontrasta. Kad gradite u okruženju kuća od opeke, ulazite u ta evokativna okruženja sa specifičnom estetikom, supermodernom, elegantnom i apstraktnom. Smatram da je vaš rad djelomično definiran izvana, iz izgrađenog okoliša, a vi onda stvarate njegov kontrapunkt.

adjaye
Svakako bih rekao da kontekst ima vrlo snažan utjecaj na strategiju rada. Kontekst predstavlja utjecaj ne zato što je urban, nego zato što me izuzetno zanima strategija koja uspostavlja specifičnost. Ta specifičnost stvara se iz čitanja mjesta na način koji tvori sintezu. Sinteza može postojati samo taj trenutak i tada će se kontekst očigledno promijeniti, a zgrada postati nevažna na bilo koji način osim na onaj koji se tiče promjene. Ta je sinteza za mene primarna autorska kvaliteta koja se mora izgraditi. Naravno, moja je autorska tendencija snažna. Ja sam autor djela, no želim dijeliti autorstvo s kontekstom, jer je to ono što arhitekti tradicionalno rade. Ne razmišljam o tome nužno u kategorijama arhitekture i proporcija, već više u kategorijama urbanih i socioloških fenomena rada na lokaciji i to koristim kao potencijalno sredstvo za stvaranje.
(...)

oris
Deyan Sudjic described your architecture as integrated in place but cosmopolitan. There are other opinions that enhance this influence of Northern African vernacular architecture, like Moroccan street, Berber house and so on. How do you see your position within this interpretation?

adjaye
Interpretations are just interpretations. I make the work and it becomes a form of agency for meaning to be formed around it. I don’t make the work starting from the notion that this is an interpretation of something, I’m not interested in that. I work away from trying to understand how to bring a synthesis or resolution to an architectural problem, and then comes meaning around it. In that discourse I am very influenced by a wide range of things, but my primary driver is this notion of imbrication which for me is a kind of a tight proximity. Tighter proximity is the power, it’s the thing that drives the way in which I want to make the work. In a way, these models are more clearly seen in the context, because most vernacular contexts are about tight woven communities, so in a way it’s easier to make relational comparisons with those things. But it’s not specifically about an interpretation of vernacular into a city. It’s about the idea of closeness.

oris
This idea of proximity or closeness partly derives from the fact that most of your buildings were built in London and New York, dense urban areas with sturdy presence of existing built landscape. You always operate with idea of contrast, because you’re constructing in the setting of brick houses and you enter these evocative environments with a specific aesthetic which is super-modern, sleek and abstract. I think that your work is partly defined from the outside, from the built environment and then you actually construct its counterpoint. How do you see it?

adjaye
I would definitely say that the context has a very powerful influence on the strategy of the work. The context is the influence not because it’s urban but because I’m very interested in the strategy which sets up specificity. That specificity is generated from a reading of the place in a way which makes synthesis. The synthesis can exist just for that moment and then obviously the context will change and then the building becomes irrelevant in any sense but that of the change. That synthesis is for me the primary authoring quality that needs to be built up. Of course, I have a powerful authoring tendency and the work is authored by me, but I want to share the authoring with the context, because traditionally that’s what architects do. I don’t think about it necessarily in the terms in which the architecture and the proportion of architecture work, but more in the terms in which the urban and sociological kind of phenomena of the site work, and I use that as a potential agent for making something.
(...)