|
Na
skromnoj hrvatskoj arhitektonskoj sceni, pogotovo u domeni stanovanja,
recentna se produkcija gubi negdje izme|u nedovoljno profiliranih
i educiranih naručitelja, nerazumijevanja i sporosti stručnih
službi, indolencije, žurbe i neznanja samih arhitekata i, naposljetku,
manjkave i tehnički inferiorne izvedbe, praćene (pre)velikim kompromisima.
U takvoj situaciji svaki odmak od tog “mainstreama” je hvalevrijedan,
a pogotovo ako iskazuje ambiciju da morfološki i tipološki širi
granice već viđenog.
(...)
|
|
Recent
Croatian architectural production, particularly modest in the
residential segment, has been drifting between vague and ignorant
clients, slow and unresponsive institutions, indolent, hasty or
incompetent architects, and finally, faulty and technically inferior
construction with (too) many compromises made. With this kind
of mainstream, any deviation is praiseworthy, particularly if
it has the ambition to go beyond the usual morphology and typology.
(...)
|
|
